Politika ratnog komunizma

U razdoblju od 19918. do 1921. godine, sovjetska država vodila je oštru politiku diktiranja i oduzimanja poljoprivrednih proizvoda od seljana kako bi zadovoljila prehrambene potrebe vojske i gradskih radnika. A to se razdoblje nazivalo "ratnim komunizmom".

Razlozi ratnog komunizma

Ratni komunizam je politika koju je sovjetska država provodila na teritoriju svoje zemlje u vremenu 1918-1921. cilj je bio osigurati vojsku hranom i oružjem. Da vlada tih godina nije poduzela tako ekstremne mjere, ne bi pobijedila kulake i predstavnike kontrarevolucije.

Nacionalizacija banaka i industrije

U rano ljeto 1917. godine počeo je masivan odljev kapitala u inozemstvo. Prvo su rusko tržište napustili strani investitori i poduzetnici, kojima je bila potrebna samo jeftina radna snaga u Rusiji, a mlada vlada uvela je 8-satni radni dan odmah nakon veljače. Radnici su počeli zahtijevati veće plaće, štrajkovi su legalizirani, a poduzetnici su izgubili superprofit. U uvjetima sabotaže radne snage, domaći industrijalci su također pobjegli iz zemlje.

Nakon Oktobarske revolucije, nije bilo planirano premještanje tvornica na radnike, kao što je to učinjeno sa zemljom za seljake. Država je monopolizirala nova poduzeća bez vlasništva, a njihova nacionalizacija kasnije je postala svojevrsna borba protiv kontrarevolucije. Boljševici su prvo preuzeli kontrolu nad Likinškom fabrikom, a tijekom zime 1917-1918. 836 poduzeća je nacionalizirano.

Ukidanje monetarnih odnosa

U prosincu 1918. godine usvojen je prvi Zakon o radu, koji je uveo obveznu službu rada. Osim 8-satnog radnog dana, radnici su primali i prisilni rad, za koji nisu plaćali. To su bili subbotnici i nedjelje. Seljaci su se morali predati državi, za što su im dali robu proizvedenu u tvornicama. Ali to svima nije bilo dovoljno, a pokazalo se da su seljaci radili besplatno. Počeo je masovni odljev tvorničkih radnika u selo, gdje su pokušali pobjeći od gladi.

Anketa o hrani

Carsku upravu uvela je carska vlada, a boljševici su od seljaka poklanjali sve zalihe, uključujući i ono što je obitelji trebalo. Zabranjena je privatna trgovina kruhom. Tako se vlada pokušala nositi s vrećama i šakama, a za to je Narodni komesarijat dobio ekskluzivne ovlasti za nabavu hrane. I naoružani odredi počeli su oraniti sela i sela, oduzimajući usjeve i druge poljoprivredne proizvode. Došla je glad 1920-1921.

Seljački neredi

Seljaci su bili nezadovoljni oduzimanjem imanja, za to nisu dobili gotovo ništa, jer je kruh kupovala samo država, i to po cijenama koje im je postavila. Prema Lenjinu, ratni komunizam je neophodna mjera, jer je rat devastiran. Takva politika bila je u interesu radnika i vojske, ali ne i seljaštva. I jedan za drugim izbili su neredi. U Tambovskom kraju su se pobunili Antonoviti, a pobunili su se i Kronstadt, koji je nekada služio kao uporište revolucije.

U tim je uvjetima procjena viška ratnog komunizma otvorila put NEP-u.