Koje se promjene događaju u prirodi zimi

Kalendarska zima započinje 1. prosinca i završava 28. veljače. U stvari, to se ne podudara uvijek s ovim pojmovima. Zimsku sezonu karakterizira niz nevjerojatnih prirodnih pojava.

Priručnik s uputama

1

Vrlo često su prvi znakovi zime vidljivi već u drugoj polovici studenog, kada se noću primjećuju mrazi. Dani zimi postaju vrlo kratki, a noći postaju duge. Duljina noći doseže svoj apogej 21. prosinca, nakon čega se dan ponovo počinje polako produžavati.

2

Oblaci gube ljetnu lakoću, postaju teški i niski. Često ispunjavaju cijeli horizont, s vremena na vrijeme padaju oborine. Zimske oborine nazivaju snijeg, temelje se na smrznutim kapljicama vode. Kad prolaze kroz hladne slojeve zraka, tvore šesterokrake snježne pahulje, nužno simetričnih oblika. Padnuvši na površinu, rastu zajedno s drugima, tvoreći snježne nanose.

3

Jedan od najopasnijih zimskih fenomena prirode je mećava, koja predstavlja velike snježne padavine. Istovremeno se i vjetar znatno povećava, podiže gornje slojeve snježnog pokrivača u zrak. Još jedna karakteristična pojava je led, a to je formiranje ledene kore na površini zemlje. Za vrijeme dugotrajnih mrazeva led temeljito ometa rijeke i jezerce, što usporava plovidbu. Taj se fenomen naziva zamrzavanje. Formiranje leda započinje kada voda dosegne nultu temperaturu, a na područjima s brzim protokom leda to možda neće biti. Prisutnost snijega na zemlji stvara posebnu mikroklimu koja pomaže svim živim bićima da prežive niske temperature. Zadržava toplinu, a stvara i rezervu vlage za proljeće. Taljenje snježnih masa u proljeće postaje ključ za "buđenje" stabala.

4

U biljkama metabolizam naglo usporava zimi, a nema vidljivog rasta. Zalihe škroba pretvaraju se u ugljikohidrate i masti. Šećeri su potrebni za proces disanja, čiji je intenzitet zimi 300 puta manji. Zimi stanice aktivnog tkiva meristema postaju aktivne, polažu se pupoljci lišća u bubrezima. Biljne stanice mijenjaju kemijski sastav tako da postanu otporne na mraz. Ulogu antifriza igra šećer. U šumi se tlo ne smrzava, nalazi se pod snježnim pokrivačem. Prisutnost sloja humusa također igra ulogu. Kroz zimu je temperatura tla oko 0 stupnjeva, jer vlaga ostaje dostupna biljkama.

5

Životinje imaju vlastite prilagodbe protiv prehlade. Kod sisavaca mehanizam termoregulacije djeluje intenzivno, omogućavajući im zaštitu dijelova tijela bez dlake. Također, za uspješno preživljavanje životinja mora imati vještine skladištenja hrane ili zimskog lova.

Biljci kopaju grančice i travu iz snijega i mogu se hraniti kora. Male životinje pripremaju pripremu za zimu u svojim kućama, pa možda uopće ne izlaze vani. Neke se hiberniraju, poput mraza, medvjeda, jazavca, rakuna. Prije odlaska na zimu, životinja aktivno akumulira potkožnu masnoću, nakon čega sebi postavlja rupu. U stanju hibernacije svi se procesi u tijelu naglo usporavaju. Tijelo prerađuje pohranjene hranjive tvari.

6

Mnoge grabežljive životinje, poput lasica, ermina, martena ili divljaka, stječu vještine lova na snijegu, a one koje nemaju ove vještine najčešće odlaze u lov na polje gdje snijeg puše vjetar. Vukovi zimi obično prekidaju lešinu.

Zimske promjene u prirodi