Kako studirati u 19. stoljeću

U 19. stoljeću obrazovanje je pretrpjelo velike promjene. Obrazovne institucije postale su demokratske. Pravo na obrazovanje počeli su imati djeca filistarskog i seljačkog podrijetla. Obrazovanje žena razvijalo se posvuda. Otvorene škole, tečajevi, pansioni za djevojke.

Faze obrazovanja

Obrazovanje je u 19. stoljeću imalo iskorak. Prvo je student morao diplomirati na osnovnoj obrazovnoj ustanovi, zatim na srednjem općem obrazovanju i posljednjoj fazi - prijemu na sveučilište.

Osnovne obrazovne ustanove sastojale su se od župnih, županijskih i gradskih škola, nedjeljnih škola i škola opismenjavanja. U tom slučaju učenik se prvo trebao upisati u župnoj, a potom i u županijskoj školi, a tek tada je imao pravo upisati gimnaziju.

Srednje obrazovne ustanove bile su gimnazije i internati. Odlikovale su se klasične, stvarne, vojne gimnazije. Gimnazije po važnosti predstavljale su modernu srednju školu koja se mora završiti prije ulaska na sveučilište. Obuka u tim institucijama trajala je sedam godina.

Predstavnici svih razreda imali su pravo upisati obrazovnu ustanovu. Međutim, djeca u nižim razredima školovala su se u školama i fakultetima, a djeca visokih ljudi u internatima i na licecima. Ovaj oblik obrazovanja postavio je Aleksandar I, kasnije ga je izmijenio Nikola I, a opet ga je obnovio Aleksandar II.

Predmeti proučavanja

Nastavni plan tijekom stoljeća često se mijenjao. To se odnosilo i na gimnaziju i na škole.

Župne i županijske škole službeno su imale nastavni program tako opsežan kao i u gimnazijama. No, u stvari nije izašlo da ispuni utvrđeni plan. Osnovne obrazovne ustanove bile su stavljene pod skrb lokalnih službenika, koji zauzvrat nisu tražili brigu o djeci. Nije bilo dovoljno učionica i učitelja.

U župnim školama učili su čitanju, pisanju, jednostavnim aritmetičkim pravilima i osnovama Božjeg zakona. U ustanovama na razini županije proučavali su širi tečaj: ruski jezik, aritmetika, geometrija, povijest, crtanje, geometrija, kaligrafija i zakon Božji.

U gimnazijama su se učili predmeti poput matematike, geometrije, fizike, statistike, geografije, botanike, zoologije, povijesti, filozofije, književnosti, estetike, glazbe, plesa. Učenici su osim ruskog jezika učili i njemački, francuski, latinski, grčki. Neki su predmeti bili neobvezni.

Krajem 19. stoljeća počinje se stvarati pristranost u obrazovanju u primijenjene discipline. Tehničko obrazovanje postalo je potražnja.